Ajmo sad zdravorazumsko rasudjivanje. Gledano po računima (neki imju račune u desetinama hiljada, a neki desetinama dinara), a u direktnoj je vezi sa količinom pričanja, znači da prosečan korisnik potroši (moja procena) 1000, odnosno ispriča se 90tak minuta, + još toliko dolaznih poziva x 4.000.000 brojeva u Srbiji što nu dodje oko 6.000.000 sati. Ako samo 10% razgovora sadrži neku od inkriminišući reči (okidača), to je i dalje 600.000 sati. Prosečna radna nedelja ima (sa subotom) 48 sati. Time dolazimo do računice da bi bilo potrebno 12.500 hiljada ljudi u MUPu koji bi se bavili isključivo preslušavanjem prisluškivanjih razgovora, a toliko nema ni Srbija, Bugarska, i Rumunija zajedno uniformisanih lica, a ne ovakvih specijalaca. Tako da je za državu idealni model iz '84te (Veliki Brat), preterano skup, i nedostižan. U prevodu samo bi se time bavili, i još ih ne bilo dovoljno. Ovo je vrlo gruba ilustrativna računica čisto da bismo imali okrugle brojeve.
Pravi operativni rad koji donosi rezultate, je zasnovan na relevantnim i pravovremenim informacijama, a ne na metodi slučajnog uzorka. A i na sudu snimak ne bio prihvaćen kao dokaz bez naloga.
Znači ako te neko iz kraja nije odruko da diluješ, nema šta da se plašiš, ali: nikad ne reci nikad, again
