Josh jedan aspekt shpijunaze koji je zanimljiv za pomenuti je takozvana "ovisnost o informacijama". Obaveshtajne sluzbe chesto upadaju u ove zamke.
Pochetna pretpostavka: postoji gomila informacija koja se moze sakupiti o "subjektu istrage": snimci telefonskih razgovora (kako fiksne tako i mobilne telefonije), e-mail-ovi, kreditna istorija, podaci o korishcenu plateznih sredstava, informacije o shkolovanju, radnoj biografiji itd. Kada osoba XY postane predmet istrage zapochinje "kopanje" po tim podacima i njihovo skupljanje. Svi ti podaci zavrshe na stolu analiticara (psihologa, psihijatara, finansiskih analiticara, analiticara bezbednosti itd.) koji vrshe procene.
Princip rada: Osoba se "stavi pod lupu" i trazi se neshto shto amerikanci zovu "red flag" tj upozoravajuci znaci. Najcheshce su to sumljivi kontakti, misteriozne sume novca koje se pojavljuju na racunima, model ponashanja koji "zadovoljava kriterijum" itd.
Sluchaj: Osoba ne koristi mobilni telefon, ne upotrebljava e-mail, radi honorarno u knjizari, plata mu se isplacuje "na ruke" (nema platnih kartica koje bi se "pratile"). Nema prijatelja niti poznanika koji bi mogli da se "propitaju" o njegovom ponashanju ili navikama, plus: po ceo dan sedi kod kuche chitajuci knjige. Radnu, obrazovnu i finansisku biografiju nemamo poshto se doselio iz strane zemlje. Nema podataka -> nema na osnovu chega da se izvede zakljuchak.
Problem 1: Osoba je kurir "zlikovaca". Knjizara se koristi kao mesto za primopredaju poruka. Medjutim kako cesh to utvrditi kad nemash sa chime da odesh pred nadredjene i ubedish ih da si u pravu i da je potreban nastavak istrage. SVI ce te pitati: "Na osnovu kojih podataka ?"
Problem 2: Pretpostavish prethodno a ustvari subjekat je bash ono za shta se izdaje - "knjishki moljac"

Medjutim poshto postoji manjak informacija osoba koja vodi istragu se hvata za svaku slamku. Odjednom sve shto subjekat uradi je sumljivo. Da li je bacio zvaku, zashto je vratio knjigu bash na tu policu, kome je dao znak time shto je stao usred ulice i vezao pertlu

. I sve to se koristi kao dokaz subjektove krivice. Za detalje ovog nachina razmishljanja preporucujem delo: Branislav Nushic "Sumljivo lice"
Zakljuchak : "organi gonjenja" imaju klasichnu narkomansku ovisnost o podacima. Kada ih ima premalo upadaju u apstinentsku krizu koja dovodi ili do odbacivanja stvarnog "zlotvora" ili do problema sa optuzivanjem i proganjanjem savrsheno nevine osobe (dok "mishevi kolo vode")