cvoruga, ne bih ni gubio vreme, 5,1 ocena.
Interstellar

Film počne odlično. Imamo jaku motivaciju glavnog lika, mada su malo zbrzali kako to njega vrbuju za let, taj deo filma ima emotivni punch i uopšte uzev osnova za glavnu priču je dobra. Kad počne let, počnu i problemi.
Ne samo da su drugi likovi tek ovlaš skicirani, već je i njihovo mesto u filmu prilično nejasno: crni naučnik genije je samo tako deklarisan inače nikakvu važnost nema u priči. Ostane da proučava crnu rupu 20 godina i onda kaže kako ništa nije otkrio.
A onda idu dva sramotna dela filma.
Jedan je kad sretnu poludelog naučnika koji je poslat da spase čovečanstvo! Ne samo da je višak u priči koja je ionako statična dobrim delom trajanja, već je i nelogična (ko bira mentalno nestabilnu osobu da pošalje u duboki svemir i da od te osobe zavisi sudbina čovečanstva?).
A druga je paralelna montažna sekvenca sa kraja filma. Videli smo svi u Inception da se Nolan ne snalazi baš najbolje u paralelnoj montaži ali scena iz Interstellara je sramotna. U filmu u kojem se insistira na tome da je crna rupa apsolutna nepoznanica, Nolan nudi scenu paralelne radnje kao da gledamo stilizovani pulp tipa Armageddon. I to je jedna scena ultraemotivna (ona se Mekonahijem jer je taj lik razrađen) a druga je prilično hladna i rekao bih glupava.
Interstellar uglavnom lepo izgleda ali nema šta da traži pored Gravity.