miodrage, ne znam bas.
Sve sto je rekao
toda81, vazi i za mene.
Imam dovoljno godina, a i diplolma i akademskih titula (mada se po mojim komentarima to ne bi dalo primetiti, zar ne?

), pa su mi nudjene razne stvari i stvarcice, istina, nista u milionskoj vrednosti, ali u vrednosti strelovitog napredovanja u struci, i sve sam ih odbio.
Da li sam glup jer sam tako postupio? Mozda.
Ali, meni je bitno da mogu da pogledam sebe u ogledalu ujutru kad ustanem, a da se ne postidim samog sebe. Dobro znam kako je gladovati, jesti jednom dnevno, nositi dva para farmerki 4 godine, i sl. I bas zbog toga ne bih nikad mogao da neciju porodicu osudim na takav zivot, ma po koju cenu.